“Preveliku pažnju pridodajemo Božićnom ugođaju, a trebali bi zapravo dati sve od sebe da ne izbacimo ‘slavljenika s rođendana'”, ističe mostarski svećenik don Gabriel.
Božićno jutro u Mostaru donosi tišinu koja ima poseban smisao, trenutak kada se, barem nakratko, zastane i pokuša čuti ono bitno. U razgovoru za Bljesak.info mostarski svećenik don Gabriel Pavlović podsjeća kako Božić za vjernike katolike nije tek običaj ili tradicija, nego vrijeme velike milosti, iako priznaje kako je i vjernicima danas teško ostati u tom razmišljanju.
Pokloni postaju zamjena za Boga
“Često smo pod utjecajem življenja svijeta u kojem se Božić svodi na ‘blagdan zime’ ili ‘vrijeme darivanja'”, kaže don Gabriel, pozivajući kako se upravo na Božić trebamo vratiti izvornom smislu blagdana i onome što on doista znači.
Dodaje i da je Božić zapravo trenutak kada vječni Bog ulazi u prolazno vrijeme i ostavlja puno više od poruke mira, radosti, zdravlja i sreće, Bog ostavlja sebe. Bog je toliko želio biti blizu čovjeku da je sam postao djetetom – ranjivim, malenim i ovisnim o drugima.
Don Gabriel ističe kako darovi, kolači i svjetla imaju svoje mjesto ali da nisu srž Božića, jer Crkva često kršćane podsjeća: “Nije problem u daru, nego u tome što dar često postaje zamjena za Božju prisutnost”.
“Preveliku pažnju pridodajemo Božićnom ugođaju, a trebali bi zapravo dati sve od sebe da ne izbacimo ‘slavljenika s rođendana’. Crkva na to gleda s tugom jer vidi ljude koji su umorni od proslave, a duhovno gladni, pune ruke darova, a duše zjape prazne”, ističe don Gabriel za Bljesak.info.
Imate gnomove i orašare – a gdje su Jaslice?
Don Gabriel objašnjava kako se danas često govori o “čaroliji Božića”, dok bi kršćani trebali govoriti o otajstvu. Čarolija je nešto što pokušavamo stvoriti dekoracijom i atmosferom na što su nam nažalost spali adventski događaji.
“Otajstvo je ono što Bog čini u nama i to se ne može staviti u bilo kakvu božićnu dekoraciju nego u svakidašnji život s ljudima dajući bezuvjetnu ljubav. Orašari i gnomovi su simpatične igračke, ali oni nemaju moć spasiti čovjeka niti mu dati duboki smisao. Crkva upozorava da ne dopustimo da ti simboli istisnu Jaslice. Jaslice pričaju priču o siromaštvu, poniznosti i obitelji; orašari imaju priču koja je samo zanimljiva našoj mašti, a ne o nečemu što nam može dušu ispuniti”, objašnjava don Gabriel.
Govoreći o važnosti očuvanja božićnih običaja, don Gabriel naglašava kako oni nisu tek puka tradicija ili društveni ritual, nego duboko proživljeni trenuci vjere u kojima se, prema njegovim riječima, snažno osjeća Kristova prisutnost u životu vjernika.
“Ispovijed je trenutak istine moga grešnog i slabog ‘ja’ s Kristovom jakim milosrđem. Dok je polnoćka događaj u kojem se okupljamo kao prava obitelj oko malog djeteta. Baš kao kad u našoj zemaljskoj obitelji dobijemo novorođenče koje nas sve okuplja oko sebe i čini jednim. Molitva je ključ zajedništva svakog malog i velikog čovjeka s Bogom. To je način da učvrstimo smisao koji nam je Bog podario svojim životom i smrću”, govori.
Ne bojte se!
Don Gabriel ističe kako je njemu kao svećeniku uvijek najdraža Božićna poruka anđela pastirima (Lk 2, 10-11): “Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin”.
“U društvu koje je danas isprepadano ratovima, bolestima i krizma Bog želi reći da i tada ostaje s nama. U kojem god životnom problemu bili moramo pronaći radost života koja nije uvijek na lijepom mjestu i u odgovarajućem trenutku. Tko je mogao i zamisliti da će se Bog roditi u štali, mjestu smrada, nereda i tame, ali i tu Bog može i hoće učiniti mjestom svog rođenja samo je na nama da mu otvorimo srce i primimo ga u svoj dom”, ističe don Gabriel za Bljesak.info.
Na kraju, don Gabriel poručuje kako Božić podsjeća da Bog dolazi tiho i bez predrasuda, kako bi svakom čovjeku pokazao koliko je voljen i koliko vrijedi u Njegovim očima.
