Prva svijeća, koju smo upalili u prvom adventskom tjednu je svijeća postilica ili prorokova svijeća koja simbolizira nadu i iščekivanje. Druga svijeća je bila svijeća pomirilica ili betlehemska, a označava mir. Treća svijeća je pastirska svijeća koja slavi radost i veselje.
Četvrta adventska svijeća koju danas palimo je svijeća anđela i donosi – ljubav. Ta svijeća se zove još i Anđeoska svijeća, i ona je obično ljubičaste boje. Njome se prisjećamo onih koji su prvi objavili rođenje Spasitelja cijelog svijeta.
U nekim krajevima postoji običaj da se na adventski vijenac stavi i peta bijela svijeća, koju zovu Kristova svijeća!
Prema zapisima iz Njemačke, prvi adventski vijenac na svijetu pojavio se 1838. u domu za siromašnu djecu (“Trošna kuća”) u Hamburgu. Mladi evangelički pastor i odgojitelj Johann Hinrich Wichern (1808. – 1881.) okupio je 1883. siročad s ulice te im u jednoj staroj i trošnoj kući ponudio novi dom.
Svake je godine za vrijeme došašća pastor sa svojim štićenicima organizirao trenutke molitve. U svome dnevniku zabilježio je da se u došašću 1838., želeći pronaći način, kako bi svojim štićenicima došašće učinio što ljepšim, dosjetio da od prvog dana prosinca svakim danom za vrijeme molitve upale jednu svijeću. Oko 1851. godine Wichernovi su štićenici drveni vijenac počeli ukrašavati zimzelenim grančicama.
Nakon Prvog svjetskog rata i katolici su počeli raditi adventske vijence, a taj običaj proširio se i na ostale krajeve izvan Njemačke po cijelom svijetu.
