U Biskupijskom centru Sarsenterum u Stocu, u četvrtak 19. svibnja 2022. u 20,00 sati bit će predstavljanje knjige “Bezimeni” autora Srećka Marijanovića.
Organizatori predstavljanja su Grad Stolac, Matica hrvatska Stolac i Biskupijski centar Sarsenterum. Knjigu će publici predstaviti: Ivan Baković, Antun Lučić i Ljubo Krmek. Ulomke iz romana govorit će Leon Rajič, a moderatorica večeri je Barbara Marijanović. Večer će glazbom uljepšati Tamburaški sastav “Prijatelji” iz Rotimlje.
Srećko Marijanović živi u Hodovu. Piše pjesme, kritike, osvrte, eseje, a do sada je objavio pet knjiga pjesama. U posljednje vrijeme piše prozu i ovo mu je prvi roman. Stolačkog književnika inspiriraju njegova proživljavanja i opažanja u sebi i svijetu koji ga okružuje, uspomene na prohujale dane, zavičaj sa svojom poviješću i ljudima, domovina i domoljublje, duhovno i vjersko.
Njegove pjesničke kreacije proteklih desetak godina našle su put do brojnih slušatelja i čitatelja – kontinuirano objavljuje u književnim i časopisima za kulturu u Bosni i Hercegovini i izvan nje, poput: Osvita, Motrišta, Hrvatskog slova, Stolačkog kulturnog proljeća…, dok je sa svojim pjesmama zastupljen i u programima domaćih pjesničkih manifestacija, poput: Humskih dana poezije, Rijeka iz kamena, Vidoške noći, Grgurovih hukova… Član je Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne.
“Radi se o retuširanju prizora, osluškivanju i napetosti, osvježenju očekivanih, a zapravo drukčijih i izmaknutih iskustava u spašavanju golih života. Na trenutke su uspostavljena povijesna čvorišta, nastane kresivo koje traži pražnjenje, uvođenje u donekle prihvatljiv i racionaliziran odnos prema svijetu. Na trusnom području rata svako malo se javi iracionalnost, a ona se usputno stišava, naizgled normalizira prihvatljivom savjesti nad iskrsnulim nelagodama. Pisac oživljava tišinu, stavlja ju na kvadrat i kub, podiže njezin značaj u kontrastu sa šumom, koji ujedno biva obilježen personifikacijom. I ne samo ta stanja, koja prožimaju bezimene, nego i okoliš, osobito kamen, kresivo života i pomaknuća. Čini se sve je to dekor, pozadina za nutarnju dramu koja zahvaća aktere, one koji ostaju na antejski način vezani za tlo, vrhove, rovove.” (iz recenzije prof. dr. Antuna Lučića)
Stolac.city
