Budući da se nalazimo u tjednu koji se obilježava kao tjedan logopedije, iskoristili smo prigodu i porazgovarali sa logopedinjom Monikom Matić iz Stoca. Monika radi u logopedskom kabinetu u sklopu Dječjeg vrtića Stolac, koji je otvoren prije godinu i pol.
Koliko djece u Stocu ima potrebu za logopedom, koji su najčešći problemi s kojima se naša djeca susreću i iz kojih razloga, otkrila nam je Monika.
Monika, znamo da je logopedski kabinet dostupan u vrtiću. Reci nam koliko djece treba usluge logopeda?
S obzirom na šarolik spektar teškoća u domeni komunikacije, jezika i govora porast potrebe za uključivanjem djece u logopedski tretman/terapiju je globalno sve veći pa tako i naš vrtić bilježi sve veći ”trend” rasta teškoća u sve tri navedene domene. Ove godine vrtić u našem gradu bilježi općenito veći broj djece koja pohađaju ovu predškolsku ustanovu pa se sukladno tome bilježi i veći rast djece uključene u logopedski tretman.
Smatrate li da je takav kabinet potreban i školama i Domu zdravlja?
Naravno, s obzirom da se logopedi bave prevencijom, otkrivanjem, dijagnosticiranjem i tretmanom poremećaja komunikacije, jezika i govora,neophodni su u svim sustavima kojih se dotičuod predškolskog (rana dob), školskog pa sve do sustava zdravstvene i/ili socijalne skrbi.
U svim sustavima se pokriva poprilično raznolik spektar teškoća koji spada u područje logopedskog djelovanja. Od kašnjenja u komunikacijskom i jezično-govornom razvoju do poremećaja komunikacije, poremećaja jezika (receptivno, ekspresivno), poremećaja govora (artikulacijsko-fonološki, mucanje, brzopletost, motorički govorni poremećaji), specifičnih teškoća učenja (disleksija, disgrafija, diskalkulija) do poremećaja glasa, gutanja, oštećenja sluha, različitih sindroma, bolesti i stanja i sl.
Predškolski sustav je orijentiran na ranu intervenciju koja je usmjerena na ključne tri godine djetetova rasta i razvoja te općenito praćenje rasta i razvoja djece sve do polaska u školu i rad s teškoćama koje se mogu pojaviti u tome periodu.
Logoped u školskom sustavu je najviše orijentiran na teškoće učenja, jezične teškoće i sl.
Posebno bih istakla rad logopeda u zdravstvenom sustavu koji pokriva sve. Od onih najmanjih dakle djece doteškoća s kojima se susreće starija, odrasla populacija, a što vrlo malo ljudi zna. To su najčešće stečene teškoće koje nastaju kao posljedica različitih bolesti i stanja (moždani udari, traumatska oštećenja mozga i sl.)
Naglasila bih i važnost uloge psihologa i edukacijskog rehabilitatora koji su vrlo važni za formiranje interdisciplinarnog pristupa kako bi se ostvario optimalni rast i napredak djeteta.
Sve su češći poremećaji govora kod djece. Što je po Vama razlog tome?
Najprije bih htjela istaknuti da se govor, jezik i komunikacija najčešće upotrebljavaju kao sinonimi što nije začuđujuće s obzirom da su ta tri sustava međusobno ”neovisno-ovisna”. Zašto ”neovisno-ovisna”? Pa upravo zbog toga što predstavljaju zasebne sustave, a ustvari međusobno ovisne i komplementarne u svom ostvarenju.
Svaki od njih ima svoju strukturu, specifična obilježja i razvojne procese. I upravo uredno slijeđenje i usvajanje razvojnih miljokaza i procesa od svega navedenog dovodi do urednog razvoja komunikacije jezika i govora. Problem nastaje onoga trenutka kada je došlo do kašnjenja ili izvjesnih teškoća na tom putu što će na kraju rezultirati teškoćama i poremećajima (komunikacije), jezika i govora.
Zašto ovako velik uvod na ovako jednostavno pitanje?
Pa upravo zbog toga što je opća svijest ljudi fokusirana samo na taj govor i na teškoće izgovora (artikulacija, fonologija) te govorne (ne)tečnosti (mucanje i brzopletost), a malo toga se zna o teškoćama i poremećajima komunikacije i jezika. Govor je dakle samo vrh piramide urednog djetetovog komunikacijskog i jezičnog razvoja. Dijete uči u interakciji sa svojom okolinom i prije nego što se usvoji jezik i prije nego što se uspostave govorni elementi.
Porastu komunikacijsko-jezično-govornih teškoća kao i svemu drugom kulminira broj različitih faktora od dinamike djetetove (primarne) okoline i načina (da ne kažem brzine) života, nasljeđa, urođenih, stečenih stanja i bolesti i sl.
Kako prepoznati odstupanja od urednog razvoja komunikacije-jezika-govora?
Pratiti svoje dijete i slušati svoj unutarnji glas koji ako vam lošim predosjećajem kaže da nešto potencijalno nije u redu s vašim djetetom da potražite pomoć. Kod nas je svijest ljudi posebice kada su u pitanju novorođenčad i mlađa djeca još uvijek bazirana, na veliku žalost na stavu kako će to sve ”nadoć, izać, netko od bliže/dalje rodbine mu je isto tako i sl.”. Nažalost, u velikoj većini slučajeva to baš i ne bude tako. Reagiranje i traženje pomoći na vrijeme je dragocjen izvor terapeutu za rad, a vama i vašem djetetu za napredak i poboljšanje njegovog stanja.
Pratite razvojne miljokaze, slušajte svoje dijete, čitajte, pitajte, educirajte se.
Kada se može reći da je stanje alarmantno, odnosno kada potražiti stručnu pomoć?
U prethodnom pitanju sam se već osvrnula na ovo pa bih samo ponovila čim vidite i osjetite da nešto nije u redu s vašim djetetom. Slušajte sebe i svoj glas na koncu i rodbinu i prijatelje koji će vam dobronamjerno reći da su primijetili nešto u vezi razvoja vašeg djeteta. Slušajte i pratite rad stručnjaka iz svih razvojnih polja.
Mogu li se na neki način prevenirati poremećaji komunikacije-jezika-govora?
Naravno da mogu. Rana intervencija je sve, a da bi ljudi razvili svijest o važnosti rane intervencije potrebno je djelovati na javnost. Održavati različite edukacije za roditelje i stručnjake različitih profila s kojima se interdisciplinarno surađuje, plasirati sadržaje (od provjerene struke, naravno) u medije i sl. Rušiti stigmu koja kod nas vlada da npr. djetetu do/od 3 godine nije potreban logoped, edukacijski rehabilitator i sl.
Kako se teškoće u domeni komunikacije- jezika- govora tretiraju?
Ovisno o kojim stanjima i teškoćama je riječ ovisi i koji pristup i metode će se koristiti u radu djetetom ili odraslom osobom.
Vaš savjet roditeljima?
Moj savjet roditeljima jest da provode vrijeme u interakciji sa svojim djetetom. Mogu to biti obične, svakodnevne obaveze koje se mogu pretvoriti u neiscrpan izvor učenja. Ne morate imati najskuplje i najnovije igračke, odjeću, tablete, mobitele i slično vaša djeca samo trebaju vas i vašu ljubav i to su stvari koje ostaju i koje se pamte. Vaše dijete uči kroz vrijeme koje provodi s vama i pri tome razvija i privrženost. Slušajte i pratite svoje dijete, pitajte, čitajte, educirajte se i pravovremeno reagirajte. Slušajte savjete za rad i poticanje razvoja vašeg djeteta i nemojte se ustručavati pitati i tražiti. Vrijeme koje nam je dato je uvijek dragocjeno, a posebno kada je u pitanju razvoj i napredak vašeg djeteta.
Hvala Moniki na ugodnom razgovoru i druženju, te joj želimo puno strpljenja u daljnjem radu, kako s djecom tako i odraslim kojima je potrebna pomoć logopeda.
Stolac.city
