Sto godina – Ivana Vujnović r. Menalo
Ove godine u četvrtak, 25. kolovoza Ivana Vujnović – Menaluša proslavila je stoti rođendan. Rođena je 25. kolovoza 1922. godine. Dakle, 26. kolovoza počela je zbrajati dane stoprve godine života.
Povodom Ivanina stotog rođendana, dostojno i pravedno da joj posvetimo nekoliko redaka na našem Župnom portalu.
Otac joj je bio Nikola i majka Anica r. Pavlović iz Glumine. Rođena je u Cerevu – župa Hrasno. Roditelji su joj imali četvero djece. Najstarija je bila Ivana. Drugi po redu, brata Jozu; ubili su ga partizani i OZNA poslije Drugog svjetskog rata. Brat Vide oženjen je Cvijom r. Leko iz Sjekosa, a sestra Kata, četvrto dijete Ivaninih roditelja bila je najmlađa.
Djevojačko doba, udaja i svatovi
Djevojaštvo je Ivana provela u Cerevu. Uvijek, metalno i tjelesno zdrava, liječnik joj nije trebao.
Djevojačka sreća ju je usmjerila Đuri Vujnoviću iz Doluše. Đuro je sin Marijanov i Ruže r. Šutalo. Za Đuru, ima samo dobru i lijepu riječ. Nije puno s njime hodala, ali nitko ni utjecaja na njezin izbor nije imao. Imala je, kaže, i drugih momaka, ali je sama izabrala Đuru, a Đuro nju. Udala se 16. studenoga 1947. Prema običaju toga vremena svatovi su iz Doluše krenuli na konjima po mladu, preko Hrasna i Brštanice do Cereva, istim putem nakon vjenčanja u Donjem Hrasnu vratili su se u Dolušu.
Život kod Vujnovića
Po udaji za Đuru u Doluši zatekla je obiteljsku zajednicu u kojoj je Đuro bio poglavar domaćinstva. Ostao je rano bez oca i prerano je preuzeo domaćinstvo. Pored Đure u domaćinstvu su bili: majka Ruža, kćer iz prvog očeva braka Ruža i sestra Mara,
Bitnu ulogu u takvim, brojnim obiteljima nosile su domaćice i domaćini. Po njima je u domaćinstvo ulazio blagoslov, ali i muka ako su biti zli i opaki. Za Đuru i njegovo domaćinstvo govorilo se „blagoslovljena kuća“.
Gospodarstvo
U Ivaninu životu isticati jednu granu gospodarstva, a umanjivati drugu nije dobro. Gospodarstvo naših domaćinstava, Ivanina vremena, oslanjalo se na više pravaca i svi pravci gospodarstva činili su jedno „moćno“ gospodarstvo.
Vujnovići – Hadžići imali su veće imanje. Dovoljno su imali ograda i brda za stoku, oranice u Popovom polju i na planini Morine te ponešto pčela. Veći dio Ivanina životnog vijeka bavili su se i proizvodnjom duhana.
Rađanje djece i potomci
U braku s Đurom, Ivana je rodila četvero djece: Božica udata za Vicka Raguža u Kruševo kod Stoca, Anica udata za Nikicu Šutala iz Svitave, sin Jozo (živi u Njemačkoj), te Milenka koji se oženio s Ivankom rođ. Pijević iz Turkovića. Milenko i Ivanka žive skupa s Ivanom u obiteljskoj kući u Doluši.
Pored četvero djece ima 12 unučadi i 29 praunučadi.
Menalušini potomci žive u Doluši, Stocu, Dubravama, Svitavi, Kruševu, Čapljini, Njemačkoj.
Zdravlje i prehrana
Ivana kao djevojka nije nikada bolovala. Ni kao starica nije ozbiljnije pobolijevala. Imala je nekom zgodom problema s leđima i kukovima. Kao starica, zadnjih dvanaest godina leži u krevetu i nije pokretna, bistra um i zdrava prosuđivanja, dobra sluha, još boljeg vida.
Reče nikad nije pila žestokih pića, vina ponekada. Duhan cijeli život obrađivala i oko njega radila, ali cigare nikada u usta nije stavila.
Zadnjih dvadesetak godina jelovnik joj je ustaljen. Redovito, u određenu jutarnju satnicu jela je kruh s mlijekom, ručak u podne, i večeru prije zalaza sunca, a između dobro dođe ponešto slatko. Nešto posebno nikada nije birala.
Kaže da, u brojnom domaćinstvu, nije bilo lako biti kuharica. Mislilo se da kuharica uvijek može nešto za sebe ostaviti. Ona dodaje, a što bi to sebi ostavila, da ne bi drugom čeljadetu u kući dala. Uostalom, svatko je pazio na kuharicu, stopanicu, pa da je i htjela, pa nešto „sa strane“ uzela za sebe, bila bi viđena i sutra bi bila ismijavana. Stopanica nije mogla glumiti.
Duhovni život
Cijeloga života, čvrsto sam vjerovala u Boga. U crkvu sam išla kad sam god mogla, pješke, na konju ili s autom. Na Misu su išla sva kućna čeljad. Nikada se nije ni pitalo niti o tome raspravljalo, na Misu se išlo… Na misu su išli svi. U kući se redovito molilo Bogu.
Čestitka
Povodom Ivine stogodišnje priče u stolačkom kraju već godinu dana prepričavaju se ugodne priče. Svatko govori i moli Boga da Ivana stotu obljetnicu doživi i prijeđe u 101. I tako bijaše: Ivana proslavi stoti rođendan i uđe u stoprvu godinu života. Radujemo se Ivano, radujemo se njezinim potomcima.
I onda, našoj dragoj majci, baki i prabaki, susjedi i prijateljici hvala za svaki ugodan trenutak u kojemu smo se našli i s njom družili. Neka je dobri Bog blagoslovi u zdravlju i veselju.
Čestitamo, neka joj Bog blagoslovi svaki dan, neka živi ugodno i radosno.
Povodom ovog nesvakidašnjeg događaja, obitelj je organizirala večeru za Menalušu, gdje se okupila mnogobrojna unučad i praunučad, susjedi, rodbina i prijatelji.
Stolac.city
