U ratnim godinama, dok je Stolac bio poprište teških borbi i razaranja, živote za obranu svojih domova i naroda položili su mnogi hrabri ljudi. Među njima su i petorica Hrvata čija su imena upisana u spomenike Podgradom i u sjećanja svih koji cijene žrtvu Domovinskog rata. Ovo su njihove priče, piše Stolac city.
Drago (Ivan) Kulaš Rođen 1940. godine u Crnićima kod Stoca, po zanimanju radnik, otac troje djece. Domovini je pristupio među prvima, u rujnu 1991., kao pripadnik HVO-a. Poginuo je 19. srpnja 1992. godine u Stocu od srpske vojske. Odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata, a s ponosom je nosio čin narednika u 50. domobranskoj pukovniji „Knez Domagoj“.

Zdravko (Ljubo) Pažin Rođen 1966. godine u Dabrici, također grad Stolac. Neoženjen, gimnazijalac, dragovoljac koji se HVO-u priključio istoga dana kad i Kulaš. I on je nosio čin narednika i bio pripadnik 50. domobranske pukovnije. Tragično je poginuo nesretnim slučajem u Stocu 19. kolovoza 1993.
Miroslav (Ivana) Blažević Rođen 1961. godine u Višićima kraj Čapljine. Bio je poljoprivredni tehničar, suprug i otac dvoje djece. U rujnu 1991. stao je u obranu svoga naroda. Bio je pripadnik 1. brigade „Knez Domagoj“, odlikovan Spomenicom Domovinskog rata i Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom. Poginuo je 30. svibnja 1993. u Stocu.

Nikola (Nedjeljko) Bogdan Rođen 1963. godine u Glumini, općina Neum. Strojarski tehničar, oženjen, otac troje djece. U rujnu 1991. postao je bojnik HVO-a i pripadnik 1. brigade „Knez Domagoj“. Odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata i Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana. Poginuo je 19. travnja 1993. u Stocu.
Nikola (Mile) Limov Rođen 1959. godine u Bečeju. Po zanimanju grafičar, suprug i otac dvoje djece. Kao satnik HVO-a i pripadnik 1. brigade „Knez Domagoj“ odlikovan je Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom. Život je izgubio istog dana kad i Bogdan – 19. travnja 1993. godine.
Njihove biografije svjedoče o ljudima koji su imali obitelji, poslove i snove, ali su odlučili stati u obranu slobode. Ime svakoga od njih ispisano je na spomen-obilježjima, ali još važnije – ostalo je trajno upisano u srca njihovih obitelji, suboraca i svih Stočana.
Ovo su petorica junaka koje Stolac pamti i čije žrtve nikada ne smiju biti zaboravljene.


