Hrvatska republikanska stranka u ponedjeljak se obratila javnosti priopćenjem u kojem osuđuju nasilničko ponašanje nad Hrvatima u Stocu, ističući kako ovaj put nema reakcije Nerina Dizdara i Rame Isaka, ali ni Međunarodne zajednice.
Zamislite da se u Stocu dogodilo kako susjed pali auto komšiji bošnjačke nacionalnosti, vrijeđajući ga na nacionalnoj osnovi i spominjući stratišta Bošnjaka iz rata.
Sjatila bi se sva svita medija, novinara, kamera, veleposlanstvo SAD-a, Velike Britanije, Delegacije EU i OHR-a bi reagirale, a Nerin Dizdar i Ramo Isak bi se utrkivali tko će prije doći do komšije i uslikati se za medije i društvene mreže.
No, kako se to dogodilo u Borojevićima kraj Stoca, budući da je komšija zapalio susjedu auto i vrijeđao ga na nacionalnoj osnovi, vijest su jedva prenijeli i lokalni portali, a kamoli šira bh javnost.
„Predugo, već preko 25 godina kada su napadi na povratnike u pitanju slušamo fraze o ‘istragama u toku’ i ‘nepoznatim počiniteljima’. Dosta je više.“ – grmio je s ekrana i monitora Nerin Dizdar, federalni ministar za raseljene i izbjeglice nedavno kada se dogodio slučaj napada na grupu mladića, koji je više bio obračun, nego napad, a li svakako za osudu. „Napad na četvoricu mladića u Stocu opravdano je uznemirio građane Bosne i Hercegovine i izazvao osjećaj nesigurnosti.“ – nadglasavao se s njim Ramo Isak, federalni ministar unutarnjih poslova. Trebamo li se prisjećati kada su Premijer i predstavnici Vlade, nakon što su se pričinjavali dronovi iznad Mostara, došli slikati na jednoj livadi u Vrapčićima?
Ovim putem postavljamo svima njima, a osobito dvojcu iz naslova: gdje je reakcija na paljenje vozila hrvatskoj obitelji u Stocu? Jeste li vi ministri isključivo bošnjačkog naroda ili svih žitelja Federacije? Jeste li svjesni da ovakvim ponašanjem suptilno, ne samo pokazujete kako u Federaciji postoje više i manje vrijedni narodi i ljudi, nego i to da se nasilničko ponašanje i ugroza sigurnosti nebošnjaka može i tolerirati?
Šutnjom i ignoriranjem nasilničkog ponašanja prema Hrvatima, a kada je obrnut slučaj, dizanje istih na pretjeranu razinu od strane predstavnika izvršne vlasti i od strane dušobrižničkih medija iz Sarajeva, želi se nametnuti narativ kako u BiH postoje žrtve i nasilnici koji su to po definiciji. Ne bi smijelo i ne može biti „jednakijih“ pred zakonom i političko medijskim djelovanjem. Sreća je da je narod odavno pročitao „iskrene“ namjere i jednih i drugih, pa se pretjerano i ne obazire na njihovu licemjernost.
HRS će u Parlamentu postaviti pitanje izostanka reakcija kada se radi o nasilničkom ponašanju prema hrvatskim obiteljima. Ukoliko želimo i trudimo se graditi istinsku zajedničku budućnost u ovoj zemlji, onda ne smije biti povlaštenih i privilegiranih.
