Dana 15. kolovoza 1992. godine na blagdan Velike Gospe, tzv. Vojska Republike Srpske krenula je u veliki napad na Stolac (BiH) na Južnom bojištu, kakav, po jačini udara, više nije ponovila na tom dijelu bojišta do kraja rata. Srpskoj agresorskoj vojsci suprotstavila se 1. hercegovačka brigada HVO ”Knez Domagoj”. Vojnici HVO-a izborili su pobjedu i spasili Južno bojište od sloma.
Istočnohercegovačko pobunjeničko srpsko političko i vojno vodstvo nije se moglo pomiriti sa porazima koje su im zadale hrvatske snage na Južnom bojištu u dubrovačkom primorju i dolini Neretve u svibnju i lipnju 1992. godine.
Zato je dana 4. kolovoza 1992. godine na Borču (sjeverno od Gacka) održan sastanak istočnohercegovačkih političkih dužnosnika i Zapovjedništva Hercegovačkog korpusa tzv. VRS.
Tema razgovora bila je da se otvori više sektora bojišnice, da bi se preokrenuo za Srbe nepovoljan tijek događaja, odnosno da bi se ostvario ratni preokret. Odlučeno je da srpska agresorska vojska napad izvrši u dva smjera: jednim smjerom selo Osojnik – Rijeka Dubrovačka, da bi se izvršilo ponovno okruženje i odsijecanje Dubrovnika od ostatka Hrvatske i ponovna okupacija dubrovačkog primorja. Drugim smjerom prema Stocu, čijim bi osvajanjem Srbi imali otvoren put u dolinu Neretve.
Za napad je određen današnji dan 15. kolovoza, blagdan Velike Gospe, jer su Srbi računali da će hrvatski vojnici, uglavnom katoličke vjere, biti na misama i u blagdanskom okruženju. U slučaju uspjeha ove srpske ofenzive došlo bi do sloma hrvatske obrane na Južnom bojištu, a Srbima bi bio omogućen prodor u dolinu Neretve i izlazak na Južni Jadran.
Više o ovome čitajte na:
Vojna povijest, 1. dio
Vojna povijest, 2 dio
