Stolačka najbolja učiteljica, kako vole reći njezini brojni učenici, sad već odrasli ljudi, i autorica Cvija Goluža predstavlja nam još jednu knjigu koja se krije iza simpatičnog naslova “Jubi bolu”.
Pod pokroviteljstvom Matice hrvatske Stolac i Grada Stoca petak, 6. svibnja 2022. u predivnom ambijentu pastoralnog centra Sarsenterum u Stocu održat će se promocija knjige, a knjigu će publici predstaviti Sonja Jurić i Ivan Turudić. Moderator će biti Andrea Perić, dok će glazbeni dio večeri pjesmom uljepšati skupina Vidoštačka kraljica i klapa Amo ća.
Razgovarali smo sa autoricom knjige, a prvo što smo je morali pitat svakako je bilo kako nađe vremena za sve, a ona nam je odgovorila kako je učiteljica već 28 godina, supruga 22 i majka 20.
Moglo bi se zaključiti kako volim brojke što je točno, ali brojkama se ne mogu izraziti kao riječima. Upravo moje životne uloge majke, supruge i učiteljice potiču me na pisanje. Pisanje me opušta, daje mi mir, čini me potpunijom. Kad nešto volite, vrijeme se pronađe, pa makar i između kapi, rekla je autorica.
Kako ste došli na ideju za naslov i koliko vremena je trebalo da napišete knjigu?
Naslov knjizi Jubi bolu dala sam po istoimenoj crtici koja se nalazi u njoj. Naime, to je promišljanje nastalo o vjeri djeteta u moć poljupca koji odnosi bol. Inspiracija mi je bila moja nećakinja Laura (Lala od milja). Dakle, u knjizi su crtice, promišljanja, sjećanja, kratke priče te stihovi napisani u zadnjih par godina.
Koji je bio Vaš najveći izazov u pisanju i objavljivanju “Jubi bolu”?
Kao što sam već kazala, napisano u knjizi nije nastalo u par dana nego u par godina. Najveći izazov bio mi je sve objaviti. Mnoga promišljanja i crtice dosta su osobni, izlažem svoju obitelj, drage ljude, prijatelje i na koncu ponajviše sebe javnosti, prosudbama čitatelju i komentarima. Međutim, želja da sve ostane na jednom mjestu, ne samo sačuvano nego i podijeljeno čitateljima, nadjačala je bojazan od same moguće kritike.
Koje knjige su na Vas, osobno i kao pisca, imale najveći utjecaj?
Od malena volim čitati. Naravno, nije mi uvijek sve jednako zanimljivo, ali knjigu započetu čitanjem uvijek i pročitam do kraja. Teško mi je odabrati favorita jer ih ima više još od školskih dana. S osmijehom se prisjećam kako sam mnoge čitala i dva puta. Primjerice, Anu Karenjinu, U registraturi, Tvrđavu, Sto godina samoće, Malog princa i više od dva puta. Znam, neobičan odabir. U zreloj životnoj dobi najveći dojam na mene ostavio je roman Otok svijeta (Michael D. O’ Brien) kao i njegovi ostali romani. Očevu pripovijest čitala sam jedno, skoro cijelo ljeto. U ovoj dobi otkrila sam i zavoljela sve stihove pokojnog Josipa Prudeusa, hrvatskog književnika, dječjeg pisca i pjesnika. Velika mi je čast sama činjenica što smo komunicirali u par navrata i što mi je davao podršku za pisanu riječ. Knjige koje pomažu u odgoju, uvažavanju i razumijevanju djeteta te roditeljstvu zasigurno su one Jespera Juula.
Imate li već materijal za neki novi naslov?
Da. Materijal za novi naslov već imam. Radi se o poeziji, to jest pjesmama za odrasle čitatelje. U zadnje vrijeme pišem pjesme za djecu.
Imate li neki motiv kojem se stalno vraćate i iznova obrađujete?
Motiv kojem se često vraćam je ljubav. Ljubav i vjera kao pokretači svega što je dobro i lijepo. I jednog i drugog možda još uvijek najviše ima u djetetu i njegovom čistom srcu.
Kojim književnim rodovima najviše naginjete?
U čitanju i kad imam vremena, volim pročitati skoro sve što mi dođe u ruke. Kada pišem, mišljenja sam kako najviše naginjem lirici, bilo da je napisana u stihu, bilo u prozi.
Ovom prilikom želim se zahvaliti vama na pozivu za intervju, mojim najbližim prijateljima i obitelji na podršci, lektorici, recenzentima, ilustratoru te nadasve Matici hrvatskoj Stolac na ukazanom mi povjerenju i svoj pomoći za obje moje objavljene knjige u čijoj su nakladi i ugledale svijetlost dana, zaključila je autorica.
stolac.city
