Inter je u uzvratu polufinala uspješno obranio prednost iz prvog susreta protiv gradskog rivala Milana i postao prvi finalist ovosezonskog izdanja Lige prvaka. Prva je to finalna utakmica za Inter još tamo od 2010. godine kad su pod Joseom Mourinhom osvojili svoj treći naslov prvaka Europe nakon prva dva koja su osvojili 1964. i 1965. godine.
Ovo će biti ukupno šesti finale Lige prvaka za Inter nakon tri uspješna i dva neuspješna finala u dosadašnjoj klupskoj povijesti. Dugo je Inter čekao na ovakav plasman svoje momčadi u Europi, budući da u finalu nisu bili od spomenute 2010. godine, a najbolji plasman od tad im je bio četvrtfinale 2011. godine. Još je sve to slađe za navijače nerazzurra kad je dolazak u finale došao s dvije pobjede protiv ljutih rivala.
Momčad Stefana Piolija je i prije ovih dvoboja bila u silaznoj putanji forme, a nakon poraza u prvom polufinalu i još jednog ligaškog kiksa kod Spezije Milan nije ništa bolje igrao ni u uzvratu. Nakon uvodnog intenzivnijeg dijela koji je obilježio veliku promašenu šansu Brahima Diaza, crno-crveni su se tijekom većine susreta jednostavno ugasili, osim eventualnog ponekog bljeska i bijega kojeg je izveo Rafael Leao individualnom kvalitetom.
Inter je utakmicu držao pod kontrolom, no nisu samo igrali na čuvanje rezultata, što i dokazuje podatak da su uputili više udaraca na susretu. Udarac za pobjedu i u uzvratu te ukupnih 3:0 zapucao je Lautaro Martinez na dodavanje Romelua Lukakua u 73. minuti i tako završio sve dileme oko prvog sudionika ovosezonskog finala.
Marcelo Brozović, koji će igrati svoj prvi finale Lige prvaka u karijeri, zaigrao je od 44. minute, dok je Ante Rebić ostao na Milanovoj klupi za pričuve.
