22. amandman Ustava ratificiran je u SAD-u 27. veljače 1951. godine, čime su uvedena ograničenja na trajanje predsjedničkih mandata u toj državi. Do tada nije bilo ograničenja, tako da je npr. predsjednik Franklin Delano Roosevelt biran čak četiri puta zaredom za predsjednika SAD-a.
Spomenutim ustavnim amandmanom uvedeno je pravilo da ista osoba može samo dva puta biti birana za predsjednika SAD-a. K tome, ako je neki potpredsjednik iskoristio više od dvije godine prethodnikovog mandata (npr. ako je predsjednik umro u prvoj polovici mandata), on može biti biran još samo jednom za predsjednika.
Ipak, i uz navedena ograničenja, netko teoretski može biti predsjednikom SAD-a više od osam godina. Ako naslijedi mandat od preminulog predsjednika u zadnjem dijelu četverogodišnjeg razdoblja, može se još dva puta kandidirati i pobijediti, što znači da bi ukupno skupio maksimalno deset godina na položaju predsjednika SAD-a.
U ostalim svjetskim državama su predsjednici većinom ograničeni na dva mandata, osim u nekoliko slučajeva (npr. Tadžikistan, Kiribati i Sejšeli imaju dopuštena tri mandata). Neke države nemaju praktički nikakvih ograničenja u broju predsjedničkih mandata. To su Italija, Srbija, Bjelorusija, Uganda, Šri Lanka i Venezuela. Najduži pojedinačni predsjednički mandati su sedmogodišnji – u Izraelu, Republici Kongo, Ruandi, Senegalu, Tadžikistanu, Uzbekistanu, Italiji i Irskoj.
