Anica Papac, rođ. Obradović (95), Hercegovka iz Stoca, od 1956. godine živi na đakovačkoj adresi. Slavonci i Hercegovci imaju posebnu povezanost iza koje stoji jedna iznimna i dirljiva priča, piše Stolac city.
Tijekom 1940-ih godina Hercegovina je prošla kroz nekoliko izuzetno teških razdoblja. Drugi svjetski rat (1941.–1945.) i neposredno poraće donijeli su velika razaranja, gubitke i poremećaje u opskrbi stanovništva. Uz ratna razaranja, regiju su pogodile i suše, slaba poljoprivredna proizvodnja te ekonomska izolacija.
Hercegovina, tradicionalno oslonjena na stočarstvo i skromnu zemljoradnju, teško je mogla prehraniti stanovništvo u takvim uvjetima.
U tim vremenima posebno je poznat fenomen spašavanja djece iz Hercegovine. Zbog nestašice hrane i opasnosti od gladi, brojni roditelji i lokalne vlasti dogovarali su slanje djece u plodniju Slavoniju, gdje su ih slavonske obitelji privremeno prihvaćale. Ova praksa bila je organizirana djelomično spontano, a djelomično uz potporu crkve, karitativnih organizacija i lokalnih inicijativa. Djeca bi ostajala kod domaćina dok se situacija u Hercegovini ne bi popravila, često i po nekoliko mjeseci ili godina.
Ovakva akcija imala je svoj povijesni uzor u humanitarnom radu fra Didaka Buntića iz razdoblja velike gladi 1917.–1919., kada je, u dogovoru s vlastima i hrvatskim seljacima iz Slavonije, organizirao premještaj tisuća hercegovačke djece u plodnija područja kako bi preživjela. Taj događaj postao je simbol solidarnosti između Hercegovine i Slavonije i poslužio je kao inspiracija i u kasnijim kriznim razdobljima, uključujući i teške 1940-e.
Život Anice Papac upravo je jedno od svjedočanstava te duboke povezanosti. Iz Stoca je došla u Đakovo, gdje je pronašla sigurnost i novi dom. Danas, sa svojih 95 godina, ona je živi podsjetnik na vremena kada je solidarnost nadvladala glad i neimaštinu.
