Priča o kamenu s Vidoštaka već se stoljećima prenosi s koljena na koljeno, čuvajući dah davnina i duh stolačkog kraja, piše Stolac city.
Vidoštak je lokalitet smješten u selu Poprati , u zapadnom dijelu Stoca. Danas se ondje nalaze stari bunar, nekoliko stećaka i pokoji trag prošlih vremena. Prostor je omiljeno obiteljsko okupljalište – postavljen je mali zip-line, klupe za odmor, a izgrađeno je i nogometno igralište.
Povijesni izvori spominju Vidoštak još u 10. i 11. stoljeću. Nekoć je tu stajala crkva, o čemu svjedoči reljef Bogorodice s djetetom Isusom koji se danas čuva u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.
Ova priča seže upravo u ta davna vremena, kada su se ljudi nakon svete mise okupljali na druženje, a mladići su se nadmetali u tada omiljenoj igri – bacanju kamena s ramena.
Vidoštak je ujedno bio i na putu kojim su dubrovački trgovci prolazili prema Bosni. I tako je, kaže predaja, jedan dubrovački gospar čuo priču o kamenu s Vidoštaka, koji su mladići ondje bacali. Poželio je imati taj kamen i zamolio jednog trgovca da mu ga donese, obećavši mu bogatu nagradu.
Trgovac je ispunio želju gosparu, premda mu nije bilo jasno zašto bi itko poželio običan kamen. Kad ga je dobio, gospar ga je stavio u ocat i držao tri dana. Kada su se na kamenu pojavile pukotine, pozvao je trgovca, te su ga zajedno priručnim alatom raskomadali.
I gle čuda – u srcu kamena skrivao se zlatni grumen!
„Evo što si mi donio s Vidoštaka!“, uskliknuo je ushićeni gospar, dok je trgovac začuđeno gledao. Mladići su, nesvjesni njegove tajne, godinama bacali kamen ne znajući da u njemu leži zlato.
Od toga događaja prošlo je gotovo tisuću godina. Nestalo je i trgovaca i gospara, ali je ostala ista – bistrina i hladnoća vode iz bunara na Vidoštaku. Ona, kao i nekad, napaja žedne prolaznike i potiče svakoga da, u dobrom raspoloženju, još jednom ispriča priču o kamenu s Vidoštaka.
