Antonio Perutina, kantautor duhovne glazbe, rođen je u Stocu, a sudbina ga je odvela u Zagreb 1995. godine. Ondje je stigao kao talentirani košarkaš, primijećen od strane skauta koji su ga preporučili tadašnjem KK “Zrinjevac”. Ipak, unatoč sportskom putu, njegov životni poziv pronašao je u glazbi.
Po struci, Perutina je magistar kineziologije, bivši Fakultet za fizičku kulturu i bavi se kondicijom sportaša i rekreativaca.
S nepunih 15 godina počeo je živjeti samostalno. “Bog je uvijek bio uz mene. Ne znam zašto sam to zaslužio, ali vjerujem da ima neke planove za mene”, isticao je ranije Perutina. Danas, kroz svoju glazbu, povezuje vjeru, tradiciju i ljubav prema rodnom kraju, a pjesmom Stećak, nastalom u suradnji s HKUD-om Dubrave, donosi novi zvuk inspiriran Hercegovinom.
Pročitajte o čemu smo razgovarali s Perutinom
O pjesmi i inspiraciji
Stećak predstavlja određeni odmak od vašeg dosadašnjeg glazbenog izričaja. Kako biste je opisali i što ona za vas osobno znači?
Još kao malo dijete znam da sam se volio izražavati kroz glazbu. Sjećam se još prije rata da sam uvijek nešto pjevao ili u crkvi ili u školi. Taj talent je Božji dar, i vjerovatno je morao izaći jednom u svijet. Isto tako sam uvijek volio pisati kao i uglazbljivati različite pjesme. Rekao je moj prijatelj, da svaka pjesma koja je nadahnuta Duhom Svetim spada u duhovnu glazbu. Hoću reći, da se nisam ograničio u pisanju samo pjesama duhovne tematike, već da često napišem i neku ljubavnu, ili neku sličnu tematiku. Ove godine je plan da se završi album duhovne glazbe, a onda šta Bog dade dalje. Stećak je jedan mali odmak, ali definitivno spada i u duhovnu glazbu, i još je napisao moj dragi prijatelj i brat fr. Ivan Marija Tomić. Svećenik, pjesnik, naš bosanac koji ima izrazito kreativno i oštro pero. Stećak mi jako puno znači i ovo jeste jedna pjesma koja otvara i neka druga vrata.
Tekst pjesme napisao je fra. Ivan Marija Tomić. Kako je nastala ideja za ovu pjesmu i kakva je bila vaša reakcija kada ste je prvi put pročitali?
Kao što sam rekao napisao je fr. Ivan Marija Tomić, koji vuče bosanske korijene. On je prior u župi Kraljice Svete krunice, u kojoj smo se Katarina i ja vjenčali. Nije moja župa ali sam jako vezan za tu župu. Znao sam da je Ivan pjesnik, i išli smo na predstavljanje njegove druge zbirke pjesama. Kupio sam knjigu, čitao i došao do pjesme ” Stećak “. Dok sam je čitao odmah sam znao kako ide glazba. Povezao sam se s tekstom, i odmah zamislio Radimlju, Stolac i moj rodni kraj. Sami Duh Sveti je pjevao kroz mene. Snimio sam se i poslao fr. Ivanu. I evo nas sad tu. Imamo jednu prekrasnu pjesmu.
Aranžman pjesme potpisuje Josip Bošnjak. Kako je izgledao proces njezinog glazbenog oblikovanja?
Aranžmanski do savršenstva je doveo Josip Bošnjak. Izrazito talentirani glazbenik i profesor klavira iz Ljubuškog. Kad sam odlučio da bih radio ” Stećak “, imao sam viziju da svi koji rade na njoj imaju naše korijene. Znao sam da je jedan pijanista često znao odsvirati fra Marinu Karačiću klavirski aranžman, i to me dovelo do Josipa. Baš smo se povezali. Točno mi čita misli, i osjeća ono o čemu pričamo i tako aranžira. Evo baš završavamo još jednu pjesmu. Bit će to jedna dugogodišnja suradnja.
O spotu i povezanosti s rodnim krajem
Videospot donosi prepoznatljive motive vašeg rodnog kraja Stoca – stećke, rijeku Bregavu, Stari grad Vidoški. Koliko vam je bilo važno prenijeti duh Hercegovine kroz ovaj projekt?
Jako mi je važan bio video za pjesmu. Znao sam da želim sve te lokacije, znao sam da želim ženske glasove iz Hercegovine, a posebno ako ima cura iz Stoca, koje znaju pjevati etno. Kao što sam već rekao, povezao sam moj rodni kraj s pjesmom i htio sam snimiti jednu lijepu razglednicu. Kadrove je snimao još jedan Stočanin Zdravko Terkeš. A kako nije bio u mogućnosti da sam radi i montažu, onda je taj dio uradio moj dragi prijatelj iz Studio Regnare iz Zagreba, Tomislav Bagarić. Naravno da je i on porijeklom Hercegovac.
U spotu se mogu vidjeti članovi i narodne nošnje HKUD-a Dubrave Aladinići, ali i Vaš otac. Kako ste došli na ideju da ih uključite i kakvu simboliku one nose u kontekstu pjesme?
U videu su prekrasne cure iz HKUD Dubrave, koje su osim one vanjštine dale i cijeloj pjesmi jedan dodatni etno zvuk. Kada sam tražio tko bi mi mogao pjevati bek vokale, prvo sam nazvao Marka Džakulu, voditelja društva i pitao da li ima cura koje mogu pjevati jedan dio, a da zvuči etno. Rekao je da ima, a ja sam bio jako sretan jer sam baš htio HKUD Dubrave, iz moje rodne župe. A cure ne samo da su pjevale bekove, nego su rasturile, i tako sam odlučio da budu i dio pjesme, skupa sa mnom kao izvođačice. Hvala Marku i hvala curama od srca. Za mog oca imaju dvije priče koje su se izvrsno poklopile. U vrijeme kada smo završavali pjesmu, njegov mlađi brat Krešo Perutina vodio je bitku s teškom bolesti. Bdio je dosta noćima nad njim. Kada je striko preminuo teško ga je sve pogodilo. Volio je brata jako. U meni se pojavila želja da moj otac glumi starijega guslara, a da nošnja koju ima na sebi bude od moga pokojnoga strica. Na taj način da odamo jednu malu počast i sjećanje na strica i njegove dane u HKUD Dubrave. On je dosta sudjelovao u folklornom društvu, pomagao i bio je jedan od začetnika. Otac je pristao, i bio je baš odličan.
Folklor i tradicija su neizostavan dio identiteta ovih prostora. Koliko su oni utjecali na vaše glazbeno stvaralaštvo?
Kao što znate, ja sam s nepunih 15 godina iz izbjeglištva otišao put Zagreba. U biti samo sam živio do svoje nepune dvanaeste godine u Crnićima. Bila je ideja prije rata da nastavim orguljaški rad u župi, i skoro je to krenulo, ali eto, rat se desio i ja se nikada nisam vratio. Što sam stariji javlja se želja za rodnim krajem jer nema ljepšeg kraja od rodnoga kraja. Nisam nikada bio dio folklornog društva, bavio sam se cijeli život sportom i bio u sportu, i dan danas, ali jako cijenim folklor, tradiciju i običaje. Jako volim naše bećarce, i pjevanje koje je specifično za naš kraj.
Možete li podijeliti s nama neko posebno iskustvo sa snimanja spota?
Posebno je bilo baš sve, s curama definitivno, ali nekako ćaća i ja u 6 ujutro, baš je bilo hladno, on u nošnji od pokojnog brata Kreše. To je bilo baš emotivno.
O glazbenom putu i budućim planovima
Koliko se Stećak razlikuje od vašeg dosadašnjeg rada i možemo li očekivati slične projekte u budućnosti?
Stećak po meni spada, u domoljubnu pjesmu, povijesno duhovnog karaktera. Ja se jako dobro snalazim u takvoj interpretaciji, pa je lako moguće da ćemo još nešto slično slušati. Bože samo blagoslova i bit će svega.
Koja je vaša poruka publici koja će poslušati pjesmu i pogledati spot?
Publici, a posebno mojim Stočanima i Dubravcima, želim prije svega mir u srcu, obilje Božjeg blagoslova, i da uživaju u pjesmi. Neka pogledaju video i naše prekrasne cure, i prekrasne glasove. Nema nas puno i trebamo se držati skupa i podržavao ovakve ili slične projekte. Nadam se da će se svima svidjeti pjesma. Bog vas blagoslovio i čuvao.
Intervju: Stolac.city
