U sklopu ovogodišnje konferencije Women’s Weekend, portal Journal.hr razgovarao je s istaknutim govornicama. Među njima je i dr. sc. Marina Raguž, jedini neurokirurg u Hrvatskoj s ESSFN diplomom iz stereotaktične i funkcijske neurokirurgije te jedna od rijetkih neurokirurginja u zemlji. Ponosna je na svoje korijene iz Stoca i Poprati, a svojim radom i postignućima ruši barijere u medicini.
Sudjelovala je u brojnim znanstvenim projektima, dobitnica je prestižnih nagrada, a na Women’s Weekendu govorit će o upornosti, znanosti i razbijanju stereotipa u medicini.
Jedini ste neurokirurg u Hrvatskoj s ESSFN diplomom iz stereotaktične i funkcijske neurokirurgije. Možete li nam objasniti što to znači i kako ste došli do te prestižne kvalifikacije?
ESSFN diploma (Europsko društvo za stereotaktičnu i funkcijsku neurokirurgiju) predstavlja najviši stupanj edukacije u ovom području. Ova vrsta neurokirurgije uključuje precizne operativne zahvate koji koriste stereotaksiju – tehnologiju koja omogućuje ciljanje specifičnih dijelova mozga izuzetnom preciznošću. Takvi zahvati primjenjuju se u liječenju neuroloških poremećaja poput Parkinsonove bolesti, epilepsije, tremora te određenih vrsta boli i poremećaja svijesti.
Funkcijska neurokirurgija također obuhvaća duboku mozgovnu stimulaciju, metodu koja je revolucionirala liječenje Parkinsonove bolesti i drugih neuroloških stanja. Proces dolaska do ove diplome bio je dugotrajan i zahtjevan – od završetka Medicinskog fakulteta, doktorata, specijalizacije iz neurokirurgije do međunarodnog usavršavanja na kongresima, seminarima i radom s vrhunskim stručnjacima. Ova kvalifikacija omogućava pristup najnovijim tretmanima te suradnju s vodećim svjetskim neurokirurzima.
Neurokirurgija je dugo smatrana isključivo muškom profesijom. Kako ste se odlučili za ovaj izazovan poziv i jeste li se suočavali s predrasudama?
Neurokirurgija se tradicionalno smatrala muškom profesijom, no ta se percepcija postupno mijenja. Moja odluka da krenem tim putem proizašla je iz fascinacije neuroznanošću i želje da pomažem pacijentima s najtežim neurološkim oboljenjima. Predrasude su i dalje prisutne, ali najbolji način da ih prevladate je izvrsnost – kada pokažete znanje, stručnost i predanost, spol postaje manje bitan. Ključno je imati podršku sustava i mentora koji prepoznaju talent i potencijal, bez obzira na rodne stereotipe.
Kako usklađujete klinički rad i znanstvena istraživanja?
Klinička praksa i istraživački rad ne mogu se promatrati odvojeno – oni se međusobno nadopunjuju. Svaka nova klinička situacija otvara pitanja koja zahtijevaju dublje istraživanje. Organizacija vremena je ključna, ali i strast prema onome što radite. Kada volite znanost, istraživački rad ne predstavlja dodatno opterećenje, već priliku za napredak i bolje razumijevanje mozga te poboljšanje liječenja pacijenata.
Postoji li istraživački projekt koji vas je posebno inspirirao?
Posebno me fasciniraju istraživanja u području funkcionalne neurokirurgije, a posebno primjena duboke mozgovne stimulacije u liječenju poremećaja svijesti. To je još uvijek nedovoljno istraženo područje, ali ima potencijal promijeniti živote pacijenata koji su godinama smatrani beznadnim slučajevima. Svaka nova spoznaja može otvoriti vrata terapijama budućnosti, a sudjelovanje u takvim projektima iznimno je motivirajuće.
Dobitnica ste stipendije „Za žene u znanosti“. Koliko su takve inicijative važne?
Ovakve stipendije igraju ključnu ulogu jer ne samo da prepoznaju rad i trud, već i pružaju vidljivost znanstvenicama u STEM području. One motiviraju mlade istraživačice da ustraju u svojim ciljevima i pokazuju im da njihov rad ima vrijednost i podršku. Inovacije i znanje ne smiju poznavati rodne granice, a kroz ovakve programe šalje se snažna poruka da su žene u znanosti prijeko potrebne.
Trenutno ste docentica na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Koliko vam je važno mentorstvo?
Prenošenje znanja jednako mi je važno kao i klinički rad ili znanstvena istraživanja. Mentorstvo je ključno za razvoj mladih stručnjaka, jer znanje nije nešto što treba zadržavati, već dijeliti i razvijati. Kroz rad sa studentima imamo priliku oblikovati buduće neurokirurge i znanstvenike, potaknuti ih na kritičko razmišljanje i dati im vještine koje će ih učiniti još boljima od nas.
Kako vidite budućnost neurokirurgije u Hrvatskoj?
Hrvatska neurokirurgija ima izniman potencijal zahvaljujući kvalitetnim stručnjacima i medicinskoj tradiciji, no suočavamo se s izazovima poput nedostatka suvremene opreme, ograničenih mogućnosti edukacije te odlaska mladih liječnika. Ključno je ulagati u modernizaciju bolnica, omogućiti specijalistima pristup najnovijim tehnologijama i poticati međunarodnu suradnju.
Uz sustavne reforme, poticaje za edukaciju i ulaganja u znanstvene projekte, Hrvatska može postati prepoznat lider u neurokirurgiji, ne samo u regiji, već i šire. Vjerujem da imamo znanje i ambiciju, samo trebamo stvoriti uvjete da taj potencijal u potpunosti iskoristimo.
Što biste poručili djevojkama koje razmišljaju o karijeri u neurokirurgiji ili znanosti, ali se boje prepreka i predrasuda?
Prepreke postoje, ali ne smiju određivati nečije snove. Povijest pokazuje da su žene, unatoč izazovima, ostavile neizbrisiv trag u znanosti i medicini. Uspjeh ne dolazi preko noći – potrebno je raditi, učiti i neprestano se usavršavati.
Podrška pravih mentora može biti ključna, kao i pronalaženje inspiracije u onima koji su već prošli taj put. Ako volite znanost ili kirurgiju, ne dopustite da vas strah ili stereotipi obeshrabre. Svijet treba više žena u ovim područjima jer raznolikost donosi nove perspektive i inovacije. Najvažnije je vjerovati u sebe, ustrajati i nikada ne odustajati.
Dr. Marina Raguž svojim primjerom dokazuje da su granice samo izazov koji treba savladati – i ponosno nosi svoje stočanske korijene na putu vrhunskih medicinskih postignuća.
