Stanko Krnjić ovogodišnji je laureat nagrade Tin Ujević. Nagradu je dobio za knjigu poezije „Krljušti“ objavljenu u studenom prošle godine, a koju je objavila splitska Naklada Bošković. Ovo priznanje uručeno mu je u Vrgorcu, rodnom mjestu Tina Ujevića, na tradicionalnoj svečanosti u povodu rođendana ovog velikana hrvatske književnosti čije ime nosi ova nagrada.
Nagrada Tin Ujević smatra se najprestižnijom hrvatskom nagradom za poeziju, a dodjeljuje se za doprinose u hrvatskom pjesništvu. Jednoglasnom odlukom povjerenstva (Željka Lovrenčić, Davor Šalat i Ivan Klarić) Krnjićeva knjiga „Krljušti“ proglašena je najboljom u konkurenciji 63 knjige pristiglih na natječaj.
Pogovor za ovu knjigu napisao je nedavno preminuli akademik Luko Paljetak koji navodi kako Krnjić u ovoj zbirci mijenja pristup, rječnik i temeljnu pjesničku misao gledajući u vrijeme čija prolaznost prestaje biti prolaznost u bilo kojem smjeru, preobražava se u trajnost dužu od bilo kojeg trajanja, u vrijeme po mjeri bezmjernosti, određujući trenutke u kojima će se svjetlost izdvojiti iz tame i dan iz noći, svrstati se u neizbrojiv niz oslonjen s jedne strane na biblijsku Knjigu Postanka, a s druge, pak, dodavajući dane koji prerastaju taj niz, pa im Krnjić pridodaje i dan osmi i dan deveti i druge bez određene brojke i trajanja, naizgled sukladne pojmu vječnosti koja se međutim i neprestano obnavlja i neprestano poništava vraćajući se u točku u kojoj sve miruje zato da bi se stoga sve moglo i pokrenuti.
Ivan Babić u svom osvrtu na ovu knjigu kaže:
…Dok je u dosadašnjim knjigama pjesnički subjekt Stanko Krnjić sebi svojstvenim metaforičko-poetskim govorom svjedočio o suvremenim zbivanjima i sebi svojstvenim stanjima, u dva ciklusa knjige „Krljušti“, Krljušti i Potraga za solju, u slobodi poetsko- proročkog govora, on ispisuje svoje inačice Knjige postanka i Knjige izlaska. U pomno osmišljenom stihovnom lancu čitamo stvaranje svijeta od teško shvatljivih početaka i stanja (praljubav, praživot, praiskon) što prethode svakom zbivanju, od prasvjetla i prve iskre, sve do ljudske povijesti i do posljednjih vremena, sve do posljednje iskre nakon koje slijedi duboka noć vječnosti. Što se zapravo dogodilo? Nakon što se naš pjesnik uputio u potragu za praiskonom svega i krenuvši u potragu za solju, za smislom, istinom, ljubavlju, vjerom, na bjelini stranica, od mora vječnosti, ostali su kristali stihova, svojevrsni gral ljudskog i božanskog duha u kojemu je i čitatelju moguće prepoznati sebe u bezvremenosti…
Suorganizatori ove manifestacije su Društvo hrvatskih književnika i Centar za kulturu i baštinu Grada Vrgorca