Sunčano nedjeljno popodne iskoristili smo za posjet Podveležju. Na pola puta između Mostara i Nevesinja, na lokalitetu Bakračuše, skrećemo ulijevo i lagano vozimo uz planinu Velež, dosežući visinu od 842 metra.
Planina zrači mirisom zrele, izdašne jeseni. Putem nailazimo na tek pokoju kuću i stada ovaca, koza i krava, koji upotpunjuju autentičnu atmosferu.
Dolazimo do ugostiteljskog objekta koji smo planirali posjetiti. Okruženje nudi brojne zabavne sadržaje za djecu i odrasle, a u dvorištu su zečevi, konji i magarci, dodatno obogaćujući ugođaj. Uživamo u okusima i mirisima planine, a što se tiče hrane, školski rečeno, zaslužuje ocjenu između trojke i četvorke.
Put nas vodi i kraj novoizgrađenog Doma za starije osobe, gdje mjesečni smještaj za stare i nemoćne iznosi oko 2000 KM. Skupa neka starost u planini.
Na povratku prolazimo kroz vjetropark, čiji visoki vjetroturbini ostavljaju snažan dojam. Spuštamo se prema Mostaru, prolazeći pokraj Fortice koju ćemo posjetiti nekom drugom prilikom. Grad pod nama obasjavaju posljednje zrake jesenjeg sunca, pružajući prekrasan pogled na Mostar iz visine.
Kuda god pođi, u Stolac dođi!
Tekst i fotografija: prof. Ivo Raguž
