NAJAVA| U Sarsenterumu predstavljanje autobiografije “Kako me je Bog vodio” isusovca Antona Puntigama

Povezane vijesti

FOTO| Predstavljena knjiga pjesama “Krljušti” Stanka Krnjića

U sklopu proslave Dana grada Stoca u ponedjeljak je...

Večeras predstavljanje romana Posliednji tabu autora Marija Raguža

Mario Raguž, novinar i književnik autor je romana Posljednji...

NAJAVA| U srijedu 22. Večer folklora u Stocu

Pred nama je Ilindan, 20. srpnja, koji se u...

Podijelite vijest

Biskupijski centar Sarsenterum Stolac, u petak 23. veljače 2024.god. u 19.30 sati organizira predstavljanje autobiografije “Kako me je Bog Vodio” isusovca Antona Puntigama. Predstavljači će biti: Mons. Ratko Perić, biskup u miru, prof. dr. sc. Ivan Šestak – isusovac i prof. dr. sc. Miroslav Palameta.

Anton Puntigam (Salzach u Štajerskoj, Austrija, 15. svibnja 1859. – Beč, 4. rujna 1926.) jedno je od važnih imena iz prošlosti Vrhbosanske nadbiskupije jer je, kao svećenik, odgojitelj, kulturni radnik i član Družbe Isusove, dao velik doprinos na brojnim područjima, ostavio dubok trag u duhovnosti, odgoju i kulturi te time također snažno obilježio prisutnost i djelovanje svoje redovničke zajednice na području Nadbiskupije.

- Oglas-

Riječ je o predstavljanju autobiografije austrijskoga isusovca Antona Puntigama koji je 27 godina proveo u Travniku i Sarajevu radeći kao profesor i odgojitelj u sjemeništu te kao svestrani pastoralni djelatnik s mladima.
Puntigam je bio jedan od prvih članova isusovačkoga reda koji su na poziv prvoga vrhbosanskoga nadbiskupa mons. Josipa Stadlera bili poslani od provincijala Austrijske provincije Družbe Isusove da pomognu u izgradnji i učvršćenju novo uspostavljene crkvene uprave u BiH (1881.). Bio je odgojitelj svih Duma, koji su školovani i odgajani u Travničkom sjemeništu i Bogosloviji u Sarajevu za njegova 27-godišnjeg djelovanja.

On je, među ostalim, utro put procesu za proglašenje blaženim Petra Barbarića, koji se u Travniku osobito časti. Osim toga, Puntigam je 1900. organizirao nacionalnu proslavu posvete hrvatske mladeži Srcu Isusovu, a potom malo kasnije i posvetu Bezgrješnoj (1904.). Odjeci tih događaja doslovno odzvanjaju i danas u crkvenim pjesmama koje Hrvati tako rado pjevaju, a to su: Do nebesa nek se ori i Zdravo Djevo.
Premda je napisana kao autobiografija, knjiga sadrži elemente povijesnoga svjedočanstva, etnografske radoznalosti i literarno uobličenih uvida u društvene odnose, političke ideje i psihologiju aktera.

- Oglas 2 -
spot_img