Ivan Pavao II., 264. poglavar Katoličke crkve i jedan od najutjecajnijih papa modernog doba, preminuo je 2. travnja 2005. u 85. godini, nakon 26 godina pontifikata koji je obilježio borbom za ljudska prava, padom komunizma i snažnim međureligijskim dijalogom.
Ivan Pavao II., rođen kao Karol Józef Wojtyła, bio je 264. papa Katoličke crkve i prvi papa ne-Talijan nakon više od četiri stoljeća. Na čelo Crkve izabran je 16. listopada 1978., čime je započeo jedan od najdužih i najutjecajnijih pontifikata u modernoj povijesti, piše tportal.hr.
Rođen je 18. svibnja 1920. u Wadowicama u Poljskoj. Već u mladosti suočio se s teškim obiteljskim gubicima – majka mu je umrla kada je imao devet godina, brat nekoliko godina kasnije, a oca je izgubio tijekom Drugog svjetskog rata.
Za vrijeme nacističke okupacije radio je u kamenolomu i kemijskoj tvornici kako bi izbjegao deportaciju, dok je istodobno u tajnosti pohađao teološki studij. Za svećenika je zaređen 1946., a potom je usavršavanje nastavio u Rimu, gdje je doktorirao teologiju.
Crkvena hijerarhija brzo je prepoznala njegove sposobnosti. Već s 38 godina postaje biskup, potom nadbiskup Krakowa, a 1967. imenovan je kardinalom. Sudjelovao je na Drugome vatikanskom koncilu, gdje je dao značajan doprinos u oblikovanju suvremene katoličke teologije.
Nakon iznenadne smrti pape Ivana Pavla I., Wojtyła je izabran za papu i uzeo ime Ivan Pavao II. Bio je prvi slavenski papa u povijesti i prvi ne-Talijan na toj dužnosti nakon 455 godina.
Tijekom pontifikata snažno je obilježio Katoličku crkvu i svjetsku politiku. Ostvario je 99 apostolskih putovanja diljem svijeta, susreo se s milijunima vjernika te objavio brojne crkvene dokumente, uključujući 14 enciklika. Poznat je i po velikom broju proglašenja svetaca i blaženika te po osnivanju važnih institucija i inicijativa poput Svjetskog dana mladih i Svjetskog dana bolesnika.
Tijekom pontifikata Ivan Pavao II. snažno se zalagao za ljudska prava, međureligijski dijalog i pomirenje među narodima. Posebno je ostao zapamćen po svojoj ulozi u slabljenju komunističkih režima u Europi, kao i po nastojanjima da Katolička crkva preuzme odgovornost za pogreške iz prošlosti, uključujući i isprike za postupke tijekom Drugog svjetskog rata.
Umro je 2. travnja 2005. u Vatikanu. Papa Benedikt XVI. proglasio ga je blaženim 2011., a papa Franjo svetim 2014. godine.
Njegov pogreb, održan 8. travnja 2005., smatra se jednim od najvećih okupljanja u novijoj povijesti. U Rim je tada pristiglo više od dva milijuna ljudi, uključujući brojne svjetske čelnike, što je taj događaj učinilo jednim od najvećih kršćanskih ispraćaja.
