Svetog Iliju slavimo u Stocu 20. 07. i On je glavni zaštitnik naše župe, našega grada. On je u Starome zavjetu vatreno revnovao za vjeru u jednoga pravoga Boga Jahvu. Njegovo ime na hebrejskom znači “Jahve je moj Bog”, a za tu se istinu prorok Ilija cijeli svoj život i borio.
Biskup dubrovački i apostolski upravitelj Trebinjske biskupije Vinko Čubranić dekretom 1. lipnja 1863. godine osnovao je novu župu sa sjedištem u Stocu, “drugom gradu u Hercegovini”, i stavio je pod zaštitu sv. Ilije Proroka, a župa se sastojala od dijela župe sv. Mihovila sa sjedištem u Prenju i od dijela župe Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije u Donjem Hrasnu.
Ilija je bio rodom iz Tišbe, pa se naziva i Tišbijac. Živio je i djelovao u Sjevernom ili Izraelskom kraljevstvu u IX. stoljeću prije Krista u vrijeme kraljevanja Ahaba i Ohozije. Borbu s bezbožnim Ahabom i njegovom ženom Jezabelom sam prorok Ilija najbolje izriče nalazeći se na Božijoj gori Horebu. Na Jahvin upit zašto je tamo došao, prorok odgovara: “Revnovao sam gorljivo za Jahvu, Boga nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili Tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i pobili mačem tvoje proroke. Ostao sam sam, a oni traže da i meni uzmu život” (1 Kr 19,10). U tim je riječima sav Ilija. One izriču njegovo proročko poslanje u jednom veoma teškom razdoblju povijesti izabranoga naroda.
Tajanstveni je Ilijin završetak u Drugoj knjizi Kraljeva opisan ovako: “Evo što se dogodilo kad je Jahve uznio Iliju na nebo u vihoru. Ilija i Elizej pošli iz Gilgala. I reče Ilija Elizeju:”Ostani ovdje, jer me Jahve šalje do Betela”. Elizej odgovori:”Života mi Jahvina i tvoga: ja te neću ostaviti”! I siđoše do Betela. A proročki sinovi koji su boravili u Betelu, iziđoše Elizeju u susret i rekoše mu:” Znaš li da će danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave?”. On reče: “I ja to znam; tiho!”. Ilija mu reče: “Elizeju! Ostani ipak ovdje, jer me Jahve šalje do Jerihona”. Ali on odgovori: “Života mi Jahvina i tvoga: ja te neću ostaviti!” I uđoše u Jerihon. Proročki sinovi, koji su živjeli u Jerihonu, priđoše Elizeju i rekoše mu: “Znaš li da će danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave?”. On reče: “I ja to znam; tiho!”. Ilija mu reče: “Elizeju! Ostani ipak ovdje, jer me Jahve šalje do Jordana”. Ali on odgovori: “Života mi Jahvina i tvoga: ja te neću ostaviti!” I tako pođoše obojica.
Pođe i pedeset proročkih sinova i zaustavi se podalje, dok su se njih dvojica zadržala na obali Jordana. Tada Ilija uze svoj ogrtač, smota ga i udari njime po vodi, a voda se razdijeli na suhu. A kad prijeđoše, Ilija će Elizeju: “Traži što da ti još učinim, prije nego što budem uznesen ispred tebe?” A Elizej odgovori: “Neka mi u dio padne obilje tvoga duha!” Ilija odgovori: “Mnogo tražiš: ako me budeš vidio, kad budem uznesen ispred tebe, bit će ti tako; ako pak ne budeš vidio, neće biti”. I dok su tako išli i razgovarali se, gle: ognjena kola i ognjeni konji stadoše među njih, i Ilija u vihoru uziđe na nebo. Elizej je gledao i vikao: “Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!” I više ga nije vidio. Uze tada svoje haljine i razdera ih nadvoje. I podiže Ilijin plašt, koji bijaše pao s njega, te se vrati i zaustavi se na obali Jordana. Uze onda Ilijin plašt i udari po vodi govoreći: “Gdje je Jahve, Bog Ilijin?”I kad udari po vodi, ona se razdijeli na dvije strane, i Elizej prijeđe!” (2 Kr 2,1-14).
Iz toga opisa staro je židovsko vjerovanje izvuklo zaključak da će se Ilija još jedanput pojaviti na zemlji prije “velikog Jahvina dana”. Neki sveti Oci i crkveni pisci misle pak da će to biti prije drugog dolaska Mesije, tj. prije sudnjega dana. Židovski povjesničar Josip Flavije u IX. knjizi svojih Židovskih starina ovako opisuje Ilijin završetak: “Ilija je isčeznuo između ljudi i nitko sve do danas ništa ne zna o njegovoj smrti”!
U slavenskom pučkom vjerovanju, što je prisutno i u našim krajevima, Ilija zapovijeda gromovima i kiši, pa se čak naziva “Ilija gromovnik”. Daleko je vrjednije od toga shvaćanja pogled na velikog starozavjetnog proroka u duhu onoga što nam o njemu govori Božija objava.
Danas slavimo u Bosni, Hercegovini i Slavoniji mnogo štovanog sveca. On je i glavni zaštitnik đakovačke ili bosanske biskupije, te zaštitnik Bosne i Hercegovine.
