U noći na nedjelju završava zimsko i počinje ljetno računanje vremena pomicanjem sata za jedan sat unaprijed, odnosno s dva na tri sata.
Ljetno računanje vremena ljudima će omogućiti više danjeg svjetla i smanjiti izdatke za struju, no stručnjaci već odavno upozoravaju da gubitak sata sna kod nekih ljudi može izazvati poremećaje vezane uz spavanje barem u prvim danima kao i neke druge zdravstvene tegobe.
Iako je Europska komisija prije nekoliko godina predložila da se ukine sezonsko pomicanje sata, države članice o tome se još nisu dogovorile, a čini se da u dogledno vrijeme ni neće.
Odluka o tome hoće li neka država uzeti kao trajno ljetno ili zimsko vrijeme ovisi o njezinu zemljopisnom položaju pa sezonsko pomicanje sata, uz sve nedostatke, čini se ostaje najbolji kompromis.
Uvođenje ljetnog računanja vremena predložio je 1784. godine ‘otac’ SAD-a Benjamin Franklin, a koji je bio poznat po tome da je rado duže spavao. Međutim predložio je to kao vic. No o njegovom smislu i besmislu raspravljalo se više od dva stoljeća.
Različiti propisi o ljetnom računanju vremena standardizirani su u Europskoj uniji 1996. godine i od tada se promjena vremena primjenjuje u svim državama članicama (osim prekomorskih teritorija) za oko 512 milijuna građana EU-a te za milijune susjeda u drugim zemljama Europe.
