Tisuće vjernika svake se godine okupi u Podmilačju, nadomak Jajca, u svetištu Svetoga Ive Krstitelja. Ovo je svetište jedno od najstarijih u Bosni i Hercegovini. Datira iz 15. stoljeća kada je, vjeruje se, i sagrađena stara crkvica u gotičkom stilu. Ona je preživjela i veliko osmanlijsko osvajanje 1463. godine, ali i pad Jajca 1528. godine.
Kada su tijekom Bečkog rata koji je trajao od 1683. do 1699. godine ostali nerazrušen samo franjevački samostani u Kraljevoj Sutjesci, Fojnici i Kreševu opstala je i ona, prenosi radio-busovaca.eu.
Prvi spomen Podmilačja 1461.
Podmilačje se prvi put spominje 1461. godine u povelji posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića koja se čuvala u Fojničkoj kronici iz 17. stoljeća. U njoj se kaže kako kralj:
‘mnogopoštovanomu, virnom slugi stricu knezu Radovoju za njegova virna, i prava posluženja koja posluži kruni kraljevstva našemu; najprije Gospodinu, i roditelju našemu, dobrga spomenutja Gospodinu kralju Tomašu, i meni Gospodinu kralju Stipanu…‘, te mu daje ‘u Luci (Dnoluci) grad Komotin, i pokraj njega goru Bočac, i pokraj njega goru Čurničku, i Daljevac do Seoca, Cvitkovića, i Podmilačje selo sobi strane Vrbasa sva ta sela š njihovim pravim međami i kotari, i u Jajcu, i u Jezeru kuće njegove, mline, vrtle, i vinograde.’
Od izgradnje do danas crkva Svetog Ive bila je uvijek zborište zajedništva ne samo bosanskih katolika nego i pravoslavaca i muslimana. Taj duh otvorenosti u vjeri i nadi plod je stoljetnog djelovanja i visokog osjećaja za ljudske i narodne potrebe, ali i visokog osjećaja za vrednote Božjeg kraljevstva, piše HMS.
U ožujku 1993. godine srpska vojska do temelja je razorila svetište Svetog Ive u Podmilačju. To se dogodilo 1. ožujka u 6 sati navečer. Mještani svjedoče da se začula snažna eksplozija prilikom koje je srušena velika crkva Sv. Ive, a u njezinu sklopu i ona stara iz srednjeg vijeka. Sve što je tada spašeno bio je čudotvorni kip Svetoga Ivana Krstitelja.
Svetkovina svetog Ive slavljena i u progonstvu
Svetkovina Sv. Ive slavljena je i u progonstvu, 1993. godine u Cerniku kod Gradiške, 1994. godine u Podhumu kod Livna, Zagrebu i Trogiru, a 1995. godine u Novoj Biloj. Nakon proteklog rata ova zavjetna crkva u cijelosti je rekonstruirana. U međuvremenu je izgrađena i nova crkva s vanjskim oltarom i župnom kućom.
Prvo je srušenu crkvu zamijenio donirani šator, a potom je izgrađena drvena baraka za molitveni prostor ispod ceste i brvnara za stambeni prostor iznad ceste. Povratkom sve većeg broja župljana počinje izgradnja zavjetne crkvice Svetog Ive u onom obliku kakva je bila u vrijeme njezine izgradnje prije više stotina godina, čime je službeno počela obnova svetišta u Podmilačju. Postrojbe HVO-a, na molbu podmilačkih franjevaca, probile su put uz brdo Grabež iznad svetišta, uz koji su postavljeni drveni križevi za četrnaest postaja od zavjetne kapelice do na vrh Grabeža, gdje se nalazi improvizirani oltar. Ovdje se pobožnost Puta križa obavlja na uočnicu blagdana Sv. Ive, 23. lipnja i na Cvjetni petak.
Podmilačko svetište nadaleko je poznato kao pokorničko i zavjetno mjesto. O tome svjedoče i mnogi zapisi iz prošlosti, posebno oni koji se odnose na mise za bolesnike, koje slave na uočnicu na dan Sv. Ive 24. lipnja i na kojima uz katolike sudjeluju i pripadnici drugih vjera, što je još jedna posebnost ovog svetišta. Uoči samog Ivandana ovdje se skupljaju deseci tisuća vjernika, piše HMS.
Nakon što je dobivena suglasnost Vrhbosanskog ordinarijata počinje se sa izgradnjom nove velike crkve u Podmilačju. S iskopima se započelo u ožujku 2004. godine. Iako izgradnja nove crkve još nije završena ona se gradi tako da je locirana u stijeni na sjevernoj strani doline i zajedno sa starom crkvicom čini široki svečani portal kroz koji se ulazi u dolinu Sv. Ivana.
Čudotvorno svetište
Od 1959. do 1973. godine zabilježena su u Kronici podmilačke župe 42 slučaja ozdravljenja. Posebnu skupinu bolesnika koji dolaze u Podmilačje čine duševni bolesnici. Neki nepoznati očevidac piše 1896. godine da je hodočasnika u Podmilačju bilo 7.000 do 8.000. Deset godina poslije dopisnik je izvijestio kako se na blagdan Sv. Ive zgrne ‘u Podmilačje 8.000 – 10.000 ljudi osim iz Bosne i Hercegovine, također iz Hrvatske, Slavonije, Srbije, iz same Turske te dodaje da je na ‘svim željezničkim postajama bila tolika navala svijeta da su i teretne vagone morali prikopčavati i puniti hodočasnicima. Svakakvih se može vidjeti ljudi i nošnja‘ Na dalje tvrdi ‘Jedan mi željeznički činovnik kaza, da je jutros razgovarao s nekim Turčinom , koji je čak iz Carigrada amo došao, i to bosonog iz poštovanja prema Sv. Ivi’.
Poslije rata pa sve do 1959. godine nije vođena evidencija o proslavi sv. Ive u Podmilačju. Od tada pa dalje imamo dosta pouzdane podatke, koji pokazuju da broj hodočasnika sve više raste. Godine 1959. došli su brojni hodočasnici iz svih krajeva, 1960-ih bilo ih je 14.000 – 15.000. Godine 1968. već oko 50.000. Tijekom sljedećih deset godina broj hodočasnika kreće se od 50.000 do 60.000.. godine 1974. evidentirano je oko 100.000 hodočasnika.
Vrelo Mrtvalj
Uz svetište u Podmilačju vežu se različiti oblici pučke pobožnosti, ali i hodočasnička praksa izrasla iz naroda. Toj praksi pripada i umivanje na vrelu Mrtvalj, koje se u narodu zove izvor Sv. Ive, a koje se smatra ljekovitim i čudotvornim. Danas sve više hodočasnici, a i domaći uzimaju vodu kao blagoslovljenu i nose u bocama svojim obiteljima i bolesnicima.
Proslava Sv. Ive u Podmilačju 2025
U utorak, 24. lipnja svečano je proslavljen patron župe i svetišta Sv. Ivana Krstitelja u Podmilačju, jednog od najstarijih i najvećih hodočasničkih i zavjetničkih mjesta u BiH, piše nedjelja.ba.
Misno slavlje uz koncelebraciju 30-ak svećenika predvodio je provincijalni ministar Franjevačke kustodije Sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri fra Tomislav Šanko.
Na početku sv. mise nazočne je pozdravio župnik fra Filip Karadža koji je podsjetio kako je Podmilačje mjesto jubilejskog oprosta u ovoj Svetoj godini. Potaknuo je vjerni puk da uskladi životnu biologiju s Ivanovom teologijom, odnosno da svoj život kreiraju zajedno s Bogočovjekom Isusom Kristom koji jedini može donijeti mir u cijelosti i dati istinski mir životu. Posebice je izrazio bliskost s bolesnicima, starcima, nemoćnim, marginaliziranim, ali i svima bez obzira na njihov stalež i osobno uvjerenje.
Biti u istini
U prigodnoj propovijedi fra Tomislav je progovorio o životu Sv. Ive koji vjernicima daje primjer kako nasljedovati Gospodina te čovjeku pokazuje kako samo onaj koji je dodirnuo Boga, može dodirivati druge na Božji način.
„Prva stvar koju nas uči Sv. Ivo je da je znao istinu o sebi – znao je da nije Krist. To je velika stvar. Prvo moramo znati tko nismo, a onda tko jesmo. Ivan je znao svoje mjesto, a to je jako lijepo kod ljudi koji znaju svoje mjesto i poslanje u životu. Naći svoje mjesto je velika stvar. Kako znamo da neki ljudi nisu našli svoje mjesto? Oni žele biti na svim mjestima, žele biti sve. A, kako je lijepo kad ljudi znaju svoje mjesto, te drugima daju mjesto i prave za druge mjesta“, objasnio je fra Tomislav pozivajući vjernike neka promisle je li im srce čisto, a to će saznati tako što će razmišljati daju li drugima mjesta, odnosno osjećaju li sreću kad je njihov bližnji sretan. “To znači imati čisto srce. Vjerujem da je to kriterij za nebo – jesi li imao mjesta za druge, osjećaju li se ljudi u tvojoj blizini kao da imaju mjesto“, kazao je propovjednik.
Nadalje je rastumačio kako se na primjeru Sv. Ive može naučiti kako biti u istini jer, „da bih upoznao Boga, trebam biti u istini“. „Isus nije imao problema s bludnicima, javnim grešnicima ni s carinicima. Najviše problema je imao s ljudima koji su bili neiskreni, neistiniti. Treba znati svoju istinu, a moja istina je da ne mogu sam. To je bio problem s farizejima i licemjerima“, posvijestio je fra Tomislav istaknuvši kako je taština prepreka u duhovnom životu.
Prisutnost i originalnost
Kao treću pouku koju vjernici mogu izvući iz života Sv. Ivana je prisutnost. „Kažu da đavao ne vreba uvijek odmah kako bi počinio grijeh, nego da te onemogući da činiš dobro. A kako će te onemogućiti – da nisi tu, nisi prisutan. Neki ljudi su zarobljeni u prošlosti i stalno razmišljaju o događajima iz prošlosti. Ne zaboravimo da mi za sreću imamo ovaj trenutak. Možemo sada biti sretni, ali moramo biti prisutni. Mnogi ljudi ne mogu oprostiti sebi, ali to nije poniznost, to je oholost. Najveća snaga je vjerovati da ti je Bog oprostio, pa oprosti i ti sebi“, pozvao je fra Tomislav.
Na kraju je progovorio i o originalnost, odnosno hrabrosti biti ono što jesi. „Mi imamo potrebu ljude staviti u kalupe, djecu zarobiti svojim ambicijama, a to je pogrešno. Treba ljudima pokazati kako biti originalan, otvoriti im put“, kazao je propovjednik potaknuvši „neka nam Sv. Ivo da hrabrosti da vršimo ono poslanje na koje nas je Bog pozvao“.
Misno slavlje, kao i svake godine okupilo je brojne hodočasnike iz cijele Bosne i Hercegovine, a uživo ga je prenosila Radiotelevizija Herceg-Bosne.
