Vrijeme je kolinja ili kako u Posavini taj tradicijski godišnji posao zovu – svinjokolje. Od davnina se obavlja na sličan način, danas nešto suvremenije i s više tehnike, ali, u suštini, događaj je to koji podrazumijeva druženje i funkcionira po načelu “usluga za uslugu”.
Priprema mesa za sušenje
Običaj svinjokolja podrazumijeva zajednički provedeno vrijeme sa širom obitelji i prijateljima, razmjenjuju se šale, doživljaji i iskustva, što je gotovo psihološka terapija u današnjem vremenu ubrzanog života.
Mnogima je ova tradicija mnogo više od svinjokolje jer osigurava egzistenciju i hranu zbog koje se ne mora svakodnevno u trgovinama ostavljati već dobro istanjeni novčanik. Svinjokolje ovih dana započinju jutarnjom kavom i rakijom.
Bez testiranja na trihinelu nema ni kušanja mesa, pa doručak pričeka rezultate pregleda.
– Dosta soli, kvalitetna paprika i lagano sušenje na hladnom dimu spriječit će eventualnu mogućnost da se meso pokvari i jamče kvalitetu sušenja mesa.
Posavljaci s ponosom ističu da proizvodi iz trgovačkih centara ipak ne mogu konkurirati njihovim domaćim specijalitetima – kobasici, kulenu, čvarcima i švargli, jer, kažu, kupovni jednostavno nemaju “ono nešto domaće”. Kolinje u duhu tradicije i starih običaja, miris dima, tople krafne i salenjaci upravo su, kažu nam u Posavini, ono za čime brojni čeznu.
Čvarci su uvijek bili posebno tražena delicija na tržištu, a posljednjih su godina na iznimno visokoj cijeni koja u susjednoj Hrvatskoj zna premašiti cijenu kulena, stoga je velika odgovornost na onome tko prihvati posao topljenja masti i pripreme čvaraka.
Nije lako istopiti prvoklasne čvarke, a u tom poslu potrebno je veliko strpljenje, umjerena vatra, stalno miješanje, kod nekog i domaće mlijeko i onda čvarci moraju biti ukusni. Dosegnuli su cijenu blizu 50 konvertibilnih maraka po kilogramu, stoga vrijedi uložiti truda.
