Izvanredni prof. dr. sc. Marinko Marić voditelj je studija Povijest Jadrana i Mediterana Sveučilišta u Dubrovniku. On je i urednik zbornika “Trebinjsko-mrkanska biskupija” koji je prošli tjedan predstavljen u Zagrebu. Zbornik je posvećen tisućljetnici prvoga pisanog spomena Trebinjsko-mrkanske biskupije (1022.), najstarije biskupije u Bosni i Hercegovini. Izdanje okuplja radove koji povezuju povijesni uvid, demografiju, crkvenu i kulturnu baštinu, s posebnim naglaskom na povezanost hrvatske zajednice u BiH s domovinom i dijasporom. Bio je to i povod za ovaj razgovor.
Jeste li zadovoljni svečanom promocijom u Zagrebu?
Da, u potpunosti. Kao organizatori i ja, kao urednik zbornika, zadovoljni smo zagrebačkom svečanošću. Velika dvorana Hrvatskoga katoličkog sveučilišta bila je gotovo popunjena, odziv uzvanika i publike izvrstan, a medijski interes iznad očekivanja. Ozračje je bilo toplo i dostojanstveno, uz jasnu poruku večeri – ova knjiga nije samo knjiga o prošlosti nego i o živom pamćenju zajednice. Svečani ton večeri dao je i izvrsni glazbeni ugođaj, interpretacije Marije Husar Rimac, uz profinjenu klavirsku pratnju Filipa Gjuda, zaokružile su poruku programa i doprinijele toplom, svečanom ozračju dvorane. Posebno nas raduje iskazan interes za knjigu te upiti za daljnja gostovanja i suradnje. Zahvaljujem domaćinima i partnerima – Hrvatskom katoličkom sveučilištu, Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan RH i Zajednici Hrvata istočne Hercegovine jer su pomogli da treće predstavljanje, nakon Stoca i Dubrovnika, u Zagrebu bude dostojno jubileja i poruke zbornika.
Tko su bili promotori i možete li nam prenijeti neke njihove najvažnije naglaske s te promocije?
– Promotori zagrebačke promocije bili su mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj Trebinjsko-mrkanske biskupije mons. dr. sc. Petar Palić, zadarski nadbiskup u miru mons. dr. sc. Želimir Puljić, rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta prof. dr. sc. Željko Tanjić i ja kao urednik. Rektor Tanjić istaknuo je znanstveni doprinos i interdisciplinarnost zbornika te njegovu upotrebljivost za akademsku i širu javnost. Nadbiskup Puljić naglasio je važnost pamćenja za identitet i budućnost, pozivajući da se baština ne zaboravi, nego oživi. Biskup Palić obilježio je knjigu kao duhovni dokument vjernosti kroz trpljenje i izvor nadahnuća za sadašnjost, a moja glavna misao bila je da zbornik želi biti most između jučer i sutra, zavičaja i dijaspore, znanosti i života – most u oba smjera: podsjetnik odakle smo došli i putokaz kamo idemo.
Mnoge osobe iz javnog i političkog života bile su nazočne na promociji…
Da. Predstavljanju je nazočilo oko 300 posjetitelja, među njima brojne osobe iz crkvene, akademske i društveno-političke zajednice. Ističemo izaslanicu predsjednika RH, izaslanika predsjednika Vlade i ministra vanjskih i europskih poslova, izaslanicu ministrice kulture i medija, državnog tajnika za Hrvate izvan RH, saborske zastupnike i zastupnike Gradske skupštine Grada Zagreba, kao i gradonačelnike i načelnike. Od crkvenih predstavnika bili su izaslanik apostolskog nuncija, izaslanik zagrebačkog nadbiskupa, glavni tajnik HBK-a, provincijal Hrvatske dominikanske provincije te provincijal Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Akademsku i kulturnu zajednicu predstavljali su rektori i prorektori hrvatskih sveučilišta, predstavnici Hrvatske matice iseljenika, kao i brojni predstavnici crkvenih institucija i redova, znanstvenih, obrazovnih i odgojnih ustanova. Takav širok odziv jasno pokazuje da tema zbornika nadilazi uske okvire jedne male sredine te da se on tiče kulturnog pamćenja cijeloga hrvatskog naroda.
Zašto ste se odlučili na objavu ove monografije i kada?
– Povod je bio jubilej 2022. godine, kada se obilježavalo 1000 godina prvoga pisanog spomena Trebinjske biskupije i 700 godina Mrkanske. Zašto zbornik? Htjeli smo rasuta svjedočanstva, izvorne dokumente te dosadašnja i nova istraživanja sabrati u čitljivu i korisnu cjelinu, jednako za znanstvenike i za širu javnost. Idejni pokretači bili smo dr. don Ivica Puljić i ja. Don Ivica je još 1984. priredio sličan zbornik i, kao najbolji poznavatelj prošlosti biskupije, dao je ključan doprinos koncepciji i uređivanju ovoga izdanja. Našu je ideju prihvatio i podupro tadašnji biskup Ratko Perić, koji me zadužio da koordiniram i s don Ivicom priredim zbornik. S istim žarom projekt je nastavio i njegov nasljednik, biskup Petar Palić, pa je ovo izdanje doista plod kontinuiteta crkvenog vodstva – hvala obojici na potpori i povjerenju. Zbornik se potom razvijao okupljanjem suradnika i autora čiji su prilozi učinili publikaciju bogatom i relevantnom. Posebno ističem zasluge generalnog vikara, mons. dr. Nikole Menala, čiji je operativni i organizacijski angažman bio presudan u završnim izdavačkim koracima te u pripremi i provedbi predstavljanja u Stocu, Dubrovniku i Zagrebu.
Malo se u javnosti zna o životu i radu ove biskupije. Koja područja ona obuhvaća?
– Trebinjsko-mrkanska biskupija obuhvaća jugoistočnu Hercegovinu, od Neretve prema istoku do Trebinja, s dugom povijesnom povezanošću s dubrovačkim crkvenim prostorom. Pod njezinu jurisdikciju povijesno pripadaju i tri otočića u Hrvatskoj, između Dubrovnika i Cavtata – Mrkan (Sv. Marko), Bobara (Sv. Barbara) i Supetar (Sv. Petar). Po Mrkanu biskupija nosi i dio svojega imena, a na otoku su i ruševine nekadašnjeg biskupskog sjedišta (13. – 17. st.) u kojem je kasnije nastala prva dubrovačka karantena. Pastoralno je podijeljena na dva dekanata (Stolački i Trebinjski) s ukupno 15 župa.
Koliko je inače život Hrvata u ovoj biskupiji poznat Hrvatima iz drugih dijelova BiH, Hrvatske, a i svijeta?
– Iskreno, premalo. Unatoč tisućljetnoj povijesti i činjenici da je Trebinjsko-mrkanska biskupija stotinjak godina starija i od Zagrebačke biskupije, o životu Hrvata na tom prostoru izvan biskupijskih okvira zna se vrlo malo, osim među rijetkim stručnjacima i onima s obiteljskim vezama. Razloga je više: malobrojnost zajednice (oko 15.600 vjernika u 15 župa), raspršenost i iseljavanje, skromna medijska prisutnost i rubni, prekogranični položaj koji lako isklizne iz fokusa “velikih” tema. Upravo zato smo i priredili zbornik da sabere rasuta svjedočanstva i ponudi čitljiv, provjerljiv i upotrebljiv pregled župa, redovništva, školstva, jezika i običaja – ne samo za znanstvenike nego i za širu javnost i dijasporu. Plan nam je tu vidljivost sustavno povećavati suradnjama s medijima, digitalnim sadržajima, uključivanjem u školske i sveučilišne programe te kroz rad udruga i zajednica u Hrvatskoj i svijetu. Drugim riječima, poznatost se može znatno podići umrežavanjem i stalnom prisutnošću, tj. ako svaku dobru priču pretvorimo u dostupan sadržaj i “prevedemo” je do Zagreba, Splita i dijaspore, Trebinjsko-mrkanska biskupija prestat će biti “nevidljiv rub” i postati prepoznatljivo lice hrvatske baštine.
Koliko su zbivanja koncem prošlog stoljeća utjecala na život u ovoj najstarijoj živućoj biskupiji u BiH (demografija, sakralni objekti itd.)?
– Vrlo snažno. Dvije velike prijelomne točke – Drugi svjetski rat s poratnim raseljavanjem te ratovi 1990-ih s novim valom iseljavanja – ostavile su duboke demografske i materijalne rane od kojih se biskupija nije u potpunosti oporavila. Neposredno prije Drugog svjetskog rata, 1939. godine, na području biskupije živjelo je 25.126 Hrvata katolika, a 2024. njih 15.604 – to je pad od 9522 osobe, tj. 37,90%. Slikovit primjer razmjera demografskog sloma je jedna od najstarijih župa biskupije – župa Ravno. Tamo je 1939. živjelo 2616 Hrvata, a prošle, 2024., godine samo 110 – smanjenje za 2506 osoba, tj. 95,79%. Unatoč tome, identitet je očuvan: vjera i običaji preživjeli su sve lomove, a nakon Domovinskog rata obnovljena je velika većina sakralnih objekata oštećenih i razorenih u ratu. Današnje brojke potvrđuju realnost malobrojnosti, ali i upornu vitalnost, dok se obnova baštine i društvene infrastrukture pokazuje ključnom za zadržavanje obitelji i povratnike. Danas je izazov pretvoriti tu opstojnost u stabilan rast. Međutim, kroz povezanost s dijasporom, pametnu obnovu i rad s djecom i mladima najstarija živuća biskupija u BiH i dalje može biti živo “predziđe” katoličke vjere i kulture na svome prostoru.
Kakve su perspektive ove biskupije?
– Ako pogledamo u tisućljetnu povijest ove biskupije, kroz više od četiri stoljeća osmanske vlasti, zabrane, raseljavanja i zatiranja katoličkog identiteta, vidimo isti obrazac: opstojnost unatoč svemu. To nije fraza, nego povijesna činjenica. Zato nema mjesta malodušju: preživjeli su narod i biskupija – preživjet će i dalje. Trebinjsko-mrkanska biskupija, kao Antemurale Catholicae Fidei (predziđe katoličanstva), ne može računati na brz demografski rast, ali može na ono što ju je stoljećima održalo: vjeru koja okuplja, kulturu koja pamti i ljude koji se vraćaju – barem na tjedan, blagdan ili vikend. U tom smislu, “predziđe” nije zid koji razdvaja, nego most koji štiti i povezuje. Ako opstojnost, suradnja i vidljivost ostanu njezin program, perspektiva nije samo “preživjeti”, nego tiho i postojano rasti.
Koliko Zajednica Hrvata istočne Hercegovine u Zagrebu može sačuvati, ali i afirmirati sve ono dobro što se zbiva u toj biskupiji?
– Puno. Zajednica Hrvata istočne (točnije: jugoistočne) Hercegovine u Zagrebu istodobno je mjesto koje čuva, povezuje i afirmira ono dobro što se zbiva u Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji. Čuva tako što u metropoli održava žive zavičajne običaje i pamćenje (Miholjdan, predstavljanja knjiga i zbornika, tematske večeri, izložbe), prenoseći ih na mlađe naraštaje. Povezuje kao most između župa, udruga i ljudi na terenu i dijaspore – okuplja članove, organizira susrete i volonterske akcije, pokreće humanitarne i razvojne projekte. Afirmira dajući dobrim pričama vidljivost i publiku: kroz portal i društvene mreže, nastupe KUD-ova, koncerte, memorijalne turnire i donatorske večeri (npr. za obnovu i projekte poput svetišta u Hrasnu). Ukratko, Zajednica može sačuvati i snažno afirmirati baštinu i svakodnevicu jugoistočne Hercegovine radeći i dalje ono što od 1991. radi najbolje: neumorno povezivati ljude, projekte i dobrotu te pretvarati privrženost zavičaju u vidljivu pomoć, trajnu prisutnost i nove prilike.
